Susresti dimnjačara, uhvatiti se za "buton", prošaptati nekakvu želju, vjerovati da dimnjačar donosi sreću i prikopčati sreću da nam više ne pobjegne- sreću koja uvijek visi o jednom končiću. Da li su nam danas dimnjačari-srećonosci potrebni?, dimnjačari-srećonosci na ulicama, na čestitkama; dio nostalgije i lijepih sjećnja; sreće koja jednostavno uvijek počinje od domaćeg ognjišta. Da li nam je ljepše s njima?, dođite na Bulevard i uvjerite se.
A dimnjačari i sreća povezani su još čistim i prohodnim dimnajcima kojima tada sreća ulazi u naše domove. Zato provjerite da li su vam dimnjaci čisti, jer su mnogi to zaboravili, pa su neki ostali bez sreće i izgorili.
Dimnjačari s Bulevarda koji ponosno nose svoje ljestve, četke i kugle i svagda su dobre volje: dimnjačar Joso - Josip Kobasić (desno) i Dimnjačar Siniša Crnković (lijevo)... i prava je sreća da ih nismo izgubili.
(M.S.)