U Muzeju grada Zagreba održana je svečana dodjela godišnjih nagrada Hrvatskog muzejskog društva. Dodijeljene su dvije nagrade za izložbeni projekt "Merika - iseljavanje iz Srednje Europe u SAD 1880. - 1914.", održan u Muzeju grada Rijeke, od prosinca 2008. do lipnja 2009. godine, te za izložbu "Valiže & deštini", održanu u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu 2009.
Posebno priznanje dodijeljeno je Etnografskom muzeju iz Zagreba za izložbu "Moć boja: kako su boje osvojile svijet" koja je održana u Etnografskom muzeju u Zagrebu 2009. godine.
Polazište izložbenog projekta "Merika - iseljavanje iz Srednje Europe u SAD 1880. - 1914." je činjenica da je riječka luka u razdoblju od kraja 1903. do potkraj 1914. bila iseljenička luka preko koje je u Ameriku iz Ugarske iselilo oko 330.000 iseljenika. O tom prekomorskom egzodusu u kojemu je u razdoblju od stotinjak godina iz Europe u Ameriku iselilo gotovo pedeset milijuna Europljana, malo se zna. Među tim iseljenicima, dva milijuna bila su iz ondašnje Austro-Ugarske, a među njima pola milijuna Hrvata (do 1914.).
Opširna istraživanja pokazala su da su preko Rijeke iseljavali najviše Mađari, Slovaci i Nijemci (iz Ugarske), kao i da je većina Hrvata (čak i oni iz najbliže riječke okolice) iseljavala preko Le Havrea, Southamptona, Antwerpena, Hamburga, Bremerhavena i Genove. Zato je pažnja usmjerena na emigraciju iz Srednje Europe, koja je kulminirala pred Prvi svjetski rat, te je uz Talijane i ruske Židove najviše bilo austrougarskih emigranata – a to je ujedno i kontekst hrvatskog iseljeništva i emigracije preko riječke luke. U istraživanjima je sudjelovalo tridesetak suradnika iz Hrvatske, iz više europskih zemalja i iz SAD.
Izložba je prije svega imala cilj ukazati na opće ljudske probleme i problem iseljavanja i progona. U tom je smislu izložba ukazala na fascinantan organizacijski ustroj prve velike prekomorske migracije u povijesti čovječanstva, za koju je bila potrebna razvijena tehnologija (parobrodi, željeznica, telegraf) te složen organizacijski ustroj (parobrodarske kompanije, iseljenički agenti, pošta, banke, državne institucije za kontrolu iseljavanja i zaštitu iseljenika).
Uz priču o tijeku emigracije i putovima masovnoga gibanja naglasak je izložbe prvenstveno na pojedinim ljudskim sudbinama, te je prikazano 26 primjera – pojedinaca i porodica iz raznih zemalja sposve različitim pričama.
Izložba je koncipirana dvodijelno – na dva kata – od kojih prvi prikazuje ustroj prekomorskog egzodusa, a drugi iseljeničke sudbine. "Scenografija" egzodusa razvijena je kao labirint koji asocira složenost organizacije velike emigracije i izgubljenost neukih i prestrašenih iseljenika na putu do Amerike. Za "iseljeničke sudbine" izrađena je rekonstrukcija unutrašnjosti brodskih kabina u koju su smještena po dva putnika i ispričani njihovi životi – američki uspjeh ili neuspjeh. Osim izložbenih panoa i izvorne građe, korišteni su i brojni multimedijalni oblici komunikacije (video projekcije, audio efekti – rad brodskih strojeva, brodske sirene, zvukovi i glazba, vezani uz. Autor ove zanimljive i komunikativne koncepcije je Ervin Dubrović, dok vrhunski dizajn izložbe potpisuje Klaudio Cetina.
Izložba je izazvala i neočekivano zanimanje hrvatske javnosti i medija, te je o njoj objavljen niz opširnih prikaza i posebne cjeline na više stranica kulturnih priloga Vjesnika i Novog lista. Uz više radijskih emisija, izložbi je u potpunosti posvećena emisija Drugi format HTV-a, kao i opširan prilog u emisiji Pola ure kulture, u kojoj je Merika najavljena kao "fascinantna izložba".
(V.T.)