Riječi zahvale za sve što je učinila za grad Rijeku i Sveučilište uputili su riječki gradonačelnik mr.sc. Vojko Obersnel, prof.dr.sc. Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci i  dr.sc. Marko Pavković, potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista PGŽ.
  
Gradonačelnik Vojko Obersnel je istaknuo da je Neda Andrić bila iznimno odlučna, energična i inspirativna osoba, s kojom je svojevremeno vrlo živahno i promišljeno raspravljao o stvarima vezanim razvojne smjernice grada, ali i Regije.
 
Kao dosad jedina žena na čelu Rijeke ostat će zapamćena po brojnim projektima realiziranim tijekom njezina mandata. U to je vrijeme, u samo pet godina mandata, osnovano Sveučilište u Rijeci, izgrađena sportska dvorana na Trsatu, bazen na Kantridi, 6000 stanova, Robna kuća "Korzo", 7 dječjih vrtića, 3 osnovne škole, što je  i  s današnjeg stanovišta jedva mogućeo.
 
Osim politikom, Neda Andrić bavila se i znanstvenim radom. Bila je inicijatorica osnivanja Ekonomskog instituta u Rijeci, kojemu je jedno vrijeme bila i direktorica; bila je među osnivačima Ekonomskog, Pravnog i Hotelijerskog fakulteta; bila je i dekanica Hotelijerskog fakulteta u Opatiji.
Kao stipendistica Ujedinjenih naroda ostvarila je specijalizaciju iz Ekonomike turizma na sveučilištima u Bernu, Rimu i Beču. Brojni njezini pisani i objavljeni radovi i knjige o gospodarstvu i turizmu i danas se intenzivno koriste. Vjerovala je da turizam može pozitivno utjecati na ukupan regionalni razvitak, koristeći sve prirodne i geografske prednosti određenog područja. Pokazalo se da je ta njezina procjena bila ispravna, jer je turizam pokazao svoju vitalnost i njegov je razvitak bio brži od razvitka drugih gospodarskih grana u zemlji. 
 
Neda Andrić je bila istaknuti protagonist političkih i društvenih zbivanja, prihvaćajući i istaknutije dužnosti i obaveze. Tako je, između ostalog, bila birana za potpredsjednicu Kotarske skupštine Kotara Rijeka (1963.), i predsjednicu Skupštine općine Rijeka (mandat 1969-1974.), te poslanika Kulturno-prosvjetnog vijeća Savezne skupštine (1963.) i zastupnika Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske, u kojem je od 1974. do 1978. bila i predsjednica Vijeća.
 
Uz sve to bila je članica i dužnosnica različitih domaćih i inozemnih udruženja - Turističkog saveza Hrvatske, Hrvatskog društva ekonomista (na funkciji predsjednice), Znanstvenog savjeta za turizam Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Europskog pokreta Hrvatske i dr. Gospođu Nedu Andrić pamtit ćemo zauvijek sa zahvalnošću i poštovanjem po tome što je najbolji dio svojega znanja, svojih ambicija i svojega života utkala u Rijeku i cijeli naš kraj, kazao je Obersnel.

Prof.dr.sc. Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci je govorio kako je entuzijazam i beskrajna energija Nede Andrić urodio osnivanjem Ekonomskog fakulteta, a potom i Hotelijerskog, s kojega je 1992. godine otišla u mirovinu. Sveučilišni je profesor, bez obzira na sve poslove koje je obavljala, bila od 1961. do 1992. godine, predavajući matematsku statistiku i matematiku. Kao dekanica u dva mandata, od 1984. do 1989. godine aktivno je radila u izradi i unapređivanju nastavnih programa.
Više od 30 godina aktivno se bavila znanošću. Bila je nastavnik i pedagog kojeg su, prema pričanjima njezinih kolega i bivših studenata, studenti ubrajali među najvrsnije predavače. Bila je mentor velikom broju studenata u izradi diplomskih i magistarskih radova, te doktorskih disertacija. Kao autor i koautor objavila je deset znanstvenih knjiga, te više od dvjesto znanstvenih i stručnih članaka u domaćoj i inozemnoj literaturi. Za svoj znanstveni, stručni i društveni angažman dobila je više nagrada i drugih domaćih i stranih priznanja,a u prosincu 2006. godine odlukom Senata Sveučilišta u Rijeci postala je professor emeritus.
Neda Andrić ostavila je u akademskoj zajednici neizbrisiv trag, naglasio je rektor Lučin.   
  
U ime SABA RH, PGŽ i UABA Grada Rijeke govorio je dr. Marko Pavković, predsjednik Saveza antifašističkih boraca Primorsko-goranske županije naglašavajući ulogu u II. Svjetskom ratu kada se je kao 16 godišnja djevojka u 1943. godine uključila u NOP, angažirajući se uz pomoć svojih roditelja u opskrbu hranom partizanske vojske i naroda i do kraja svog života ostala vjerna antifašističkim idealima.
(I.N.)